Izgleda da je Mornar Popaj (koji je prvi put objavljen kao strip 1929-e) izvrstan primjer placebo efekta. Kao što znamo, kada Popaj pojede špinat (ili spanać) postaje nevjerovatno jak, sposoban da istuče Badžu i sve ostale koji mu se nađu na putu. Čitav serijal Mornar Popaj je osmišljen u cilju da natjera djecu da jedu špinat, jer se vjerovalo da sadrži puno željeza, koje je neophodno našem organizmu. No, kako ljudi nisu sumnjali u naučne dokaze, niko nije ni imao potrebu da to provjeri. Već 1870. godine studija Dr. E Von Wolfa je pokazala da špinat sadrži velike količine željeza, ali tek 1937. su naučnici shvatili da je tu riječ o grešci, i to štamparskoj. Naime, decimalni zarez je bio pomjeren jedno mjesto udesno, što je špinatu dalo 10 puta više željeza nego što ga uistinu ima. Ovo otkriće je široj javnosti tek objavljeno 1981. godine u Britanskom medicinskom žurnalu. Razlog tolikog čekanja leži možda upravo u činjenici da je u periodu od 1931. do 1936. godine potrošnja špinata porasla za 33%.
Share
Muškarci koji se suočavaju s problemom seksualne disfunkcije trebaju biti zahvalni naučnicima koji su radili na novom lijeku protiv angine u velškom selu Merthyr Tydfil 1992. godine. Tom su prilikom slučajno otkrivene njegove neočekivane nuspojave - prkošenje gravitaciji. Naime otkrili su viagru. Prije toga radničko je mjestašce bilo poznato po proizvodnji željeza.
Švajcarski hemičar Albert Hofman je, u neznanju, otkrio LSD 1943. godine kada je udahnuo malenu količinu dietilamid liserginske kiseline (LSD), hemikalije koju je koristio za stimulaciju porođaja. Poslije se poslužio većom dozom i doživio drugačije iskustvo - loš trip. Naime 19. aprila 1943. godine u 16 časova i 20 minuta, dr. Albert Hofman je unjeo u sebe gotovo neopisivo malu količinu, u kojoj ni jedna do tada poznata supstanca nije bila aktivna u ljudskom organizmu. Svega 250 mikrograma, odnosno četvrtinu hiljaditog dijela grama. U 17 časova, usljed opijenosti i mučnine, Hofman je zamolio svog asistenta da ga otprati do kuće, a kako zbog ratnih restrikcija nije bilo benzina, putovali su biciklom. Jake halucinacije pojavljivale su se tokom vožnje, a Hofman je često imao osećaj da stoje na mestu, premda su se vozili veoma brzo. U tom trenutku nije mogao ni pretpostaviti da će njegovo iskustvo, kao prvo psihodelično esid iskustvo ikad, poprimiti kultni status, a zahvaljujući nadljudskom postignuću vožnje bicikla na 250 mg LSD-a, ovaj događaj je ostao upamćen kao “Dan bicikla”.
