Doktor po mjeri

Dok je bolestan ležao na samrti, slavni francuski pisac Onore de Balzak (1799–1850) bio je nezadovoljan što o njegovom zdravlju brinu neki nepoznati ljekari pokušavajući bezuspješno da mu pomognu.

–Neću da me vi liječite – vikao je u bunilu bolesni pisac.
–Pozovite doktora Bjanšona! – preklinjao je Balzak.
Da li je Bjanšon bio neki slavni lekar? U izvjesnom smislu jeste. Bio je junak Balzakovog romana – izmišljena ličnost.

Share

Read More

Šta je zajedničko gavranu i stolu za pisanje?

Ako ste čitali (ili gledali) "Alisu u zemlji čuda", onda vam sigurno nije promakla zagonetka koju Ludi Šeširdžija postavlja Alisi i na kraju knjige priznaje da ni sam na nju ne zna odgovor. "Šta je zajedničko gavranu i stolu za pisanje?" ili na engleskom "Why is a raven like a writing desk?"

1896. godine za novo izdanje knjige, Lewis Carroll (pravog imena Charles Dogson) je napisao predgovor u kojem je objasnio da je zagonetka i trebala da ostane bez odgovora ali pošto je dobio mnogo pisama u kojima ga mole da otkrije tajnu, on je predložio sljedeći odgovor: "Because it can produce a few notes, though they are very flat; and it is nevar (sic!) put with the wrong end in front." Nevar se unazad čita kao raven. :) Poslije Carrolla mnogi su smišljali odgovore a evo i nekih (na engleskom, doduše, da bismo sačuvali izvorno značenje):

• Poe wrote on both. (Sam Loyd)
• Because there is a B in both and an N in neither. (Aldous Huxley)
• Bills and tales ("tails") are among their characteristics.
• Because they both stand on their legs, conceal their steels ("steals"), and ought to be made to shut up.

Share

Read More

Ko prizna pola mu se prašta

Kada je 1857. godine objavljen roman „Gospođa Bovari”, kulturna javnost digla je glas zbog suviše slobodnog opisa ljubavnog slučaja preljubnice Eme Bovari, usamljene i nesrećne supruge jednog ljekara. Mnogi su vjerovali da je pisac romana Gistav Flober (1821–1880) imao na umu neku određenu damu, pa su stoga željeli da saznaju ko je prava gospođa Bovari.

Ne mogavši više da se odupre navaljivanju radoznalaca, Flober je na jednoj književnoj večeri izjavio:
– Gospodo, sada ću vam reći cijelu istinu. Gospođa Bovari, to sam ja.

Share

Read More

Crvena kapica

Priča o Crvenkapici datira još od davnina kao dio predanja mnogih evropskih naroda. Francuski pisac Charles Perrault (na slici) ju je prvi zapisao i objavio u 17-om vijeku u svojoj knjizi "Priče majke guske". Braća Grimm su kasnije u suštini samo ispričali svoje verzije mnogih bajki koje je Perrault sakupio. Ono što je zanimljivo je da u Perraultovoj verziji (a i u mnogim narodnim verzijama, koje umjesto vuka uključuju vukodlake i druge nemani) su djevojčica i baka pojedene ali lovac ili drvosječa se nikad ne pojavljuju. Vuk pobjeđuje i nema happy-enda. Sve to naglašava poruku koju priča nosi a ta je da se ne treba vjerovati strancima.

Takođe, crvenu boju kapice, taj popularni detalj, je u priču uveo upravo Perrault. Po nekim (frojdovskim) interpretacijama crvena kapica simbolizira seksualno dozrijevanje, tj. menstruaciju, ulazak u šumu predstavlja ulazak u "ženski svijet" a vuk je simbol za muškarca koji vrlo lako može da iskoristi naivnu i nespremnu djevojčicu. Njeno oslobađanje iz vučije utrobe predstavlja ponovno rađanje i pretvaranje u ženu.

Share

Read More

Codex Seraphinianus

Luigi Serafini, italijanski umjetnik, arhitekta, u periodu od 1976.-1978. je napisao i ilustrirao knjigu Codex Seraphinianus, koja predstavlja vizuelnu enciklopediju nepoznatog svijeta, pisana također nepoznatim jezikom, koji ni danas nije dešifrovan. Njegova namjera je bila da knjiga djeluje na čitaoca isto kako knjiga djeluje na djecu koja ne znaju čitati, upuštanje u svijet pun interpetacija, mogućnosti povezivanja, i stvaranje novog svijeta. Iako je i danas živ, Luigi Serafini javno ne iznosi ikakve informacije o knjizi, predgovor za prvo izdanje napisao je Italo Calvino. Knjiga je izuzetno rijetka i skupa, ali zato postoji torrent za sve radoznale.

Poslala: Maša Marković

Share

Read More