Istorija zabavnih parkova seže u daleku prošlost i vezuje se za vašare na kojima su ljudi jednom godišnje slavili okončavanje uspješne žetve, uz prodaju domaćih životinja, takmičenja u kuvanju, opijanje i sl. Jedan od najstarijih vašara je sigurno Bartolomejski vašar koji se održavao 24. avgusta u Londonu još od 1133. godine pa sve do 1855. kada su ga gradske vlasti zabranile zbog divljačkog ponašanja naroda. Vremenom su vašari evoluirali u mjesto dobre zabave uz obilje hrane i pića, raznih igara i kojekakvih predstava i otuda potiču zabavni parkovi. Najstariji zabavni park koji egzistira i danas jeste Bakken (Brdo) iz 1583. godine u Klampenborgu (Danska). Veliku popularizaciju su zabavni parkovi doživjeli u vrijeme industrijske revolucije jer su ljudi jedva čekali priliku da pobjegnu iz urbanih sredina, a takođe se od sredine 19tog vijeka javljaju svjetske izložbe na kojima se prikazuju industrijska dostignuća, uključujući i naprave za zabavu. Tako se Ferisov (Georg W.G. Ferris) točak ili Veliki točak (na slici gore lijevo) pojavljuje na svjetskoj izložbi 1893. u Čikagu i postaje sastavni dio skoro svakog zabavnog parka. Na našem području se udomaćio izraz lunapark, koji naime potiče od zabavnog parka koji je dizajnirao Charles Loof 1907. u Sijetlu i nazvao ga Luna park prema ''svemirskom brodu'' sa natpisom ''A trip to the Moon'' (Put na Mjesec, prim.prev.) kao jednom od atrakcija u parku.
Ako ste se ikad zapitali šta predstavlja ono „MiG“ pri spominjanu aviona (ja znam da ja jesam) onda bi odgovor na to pitanje izgledao ovako. „MiG“ je skraćenica koja predstavlja bivši sovjetski projektni biro koji su osnovali Artjom Mikojan i Mihail Gurevič, a zvao se "Mikojan-Gurjevič" (skraćenica "MiG"). Inače prvi "MiG" je proizveden 1940. godine pod nazivom "MiG-1" (na slici). Poslije Mikojanove smrti 1970., Gurevičevo ime ispušteno je iz naziva, iako je skraćenica do danas ostala ista. Zvanični naziv jeste Ruska vazduhoplovna korporacija "MiG". Po broju proizvedenih primjeraka nalazi se na drugom mjestu odmah iza američkog transportnog aviona C-130 Herakl (C-130 Hercules) što znači da je najbrojniji lovački avion koji je ikada ušao u operativnu upotrebu.
Potemkinova sela je metafora, koja označava nešto što ne postoji, odnosno postoji samo imaginarno. Fraza je nazvana po ruskom vojskovođi i knezu Grigoriju Aleksandroviču Potemkinu, koji je u vrijeme Rusko-turskog rata 1787.-1792. postao namjesnik novoosvojenih krajeva koji su obuhvatali Krim i druge teritorije sjeverno od Crnog mora. Tada je Potemkin po pustim stepama Južne Rusije naredio da se pored puta sagrade vještačka sela, sa seljacima, pastirima i stadima, samo da bi ruska carica Katarina II, prolazeći tuda 1787. vidjela kako Rusija, pod njegovim ministrovanjem napreduje. Tim je htio prikazati lažnu vrijednost osvojenih krajeva. Danas se ta metafora često koristi za pokušaje stvaranja lažnog utiska.
Već stotinama godina se za Uskrs farbaju jaja i pričaju najrazličitije priče o donosiocu uskršnjih darova – zeki. On je izum protestanata, ali u suštini nema ništa sa crkvenim običajima. Naime svi znaju da šareno ofarbana jaja na stolove i police domaćinstava o Uskrsu nije donio nikakav zec. Velika većina onih koji danas slave Uskrs ne zna kakvo uopšte značenje ima jedan zec sa Uskrsom. To nije ni čudo, jer današnji zec, koji je simbol ovog praznika, praktično nema ništa sa vaskrslim Isusom. A za to su krivi protestanti. To je otkrio bonski istraživač običaja, Alojz Dering:„Djeca katolika su znala da će za Uskrs biti jaja, jer su tokom posta ona bila zabranjena hrana. Ali, kako je to trebalo objasniti protestantskoj djeci? Otkud odjednom tolika jaja za Uskrs?“ Zato su protestanti izmislili priču o zeki koji je po kućama dijelio jaja nagomilana za vrijeme posta. Taj zec još i kvoca kao kokoš i pod zovinim granama stvara jaja – iz čega je jasno da protestanti, smišljajući ovu priču, nisu pretjerano marili za biologiju. Ali su zato na sam Uskrs tiho i ozbiljno slavili Hristovo vaskrsenje.
Ruski car Aleksandar III (1845.–1894.) je 1885. godine od Faberžea, ruskog draguljara i umjetnika, rođenog u Francuskoj, zatražio da napravi uskršnji poklon za njegovu suprugu. Tada je nastalo Faberžeovo jaje (na slici lijevo). Najvrijednija stvar koja je izašla iz Faberžeove radionice je Krunidbeno jaje, koje je Nikolaj II poklonio carici Aleksandri za
Uskrs 1897. godine (na slici desno). Jaje je napravljeno od zlata, dijamanata i kristala, a u njega je smještena replika kočije u kojoj je carica stigla u Moskvu, tačnije u Uspenski katedralu u Kremlju. Jaje je umjetnik Georg Stein izrađivao 15 mjeseci po 16 sati dnevno i bez ikakvih optičkih pomagala. Na posljednjoj aukciji prodata je za oko 24 miliona dolara.
Mnoge osobe u cijelom svijetu danas se za 1. april veselo pripremaju da zbiju neku šalu i nasamare prijatelje ili voljenu osobu. Ipak, teško je tačno odgovoriti na pitanja - kada, gdje i ko je počeo ovu tradiciju? Prvoaprilske šale su izgleda počele sa prvim dolaskom proljeća još u vrijeme starih Rimljanja i Kelta. "Dan šale", kako je prvobitno bio nazvan, u Evropu je došao u Srednjem vijeku. Postoji nekoliko teorija o tome kako je Prvi april postao dan šale. Najrasprostranjenija teorija nastanka Prvog aprila potiče iz perioda prelaza sa starog Julijanskog na Gregorijanski kalendar krajem 16. vijeka. Prema Julijanskom kalendaru, Nova godina se slavila tokom vikenda između 25. marta i 1. aprila. Međutim, prema današnjem kalendaru Nova godina je prebačena za 1. januar. Oni koji nisu bili obavješteni o promjeni ili su se tvrdoglavo držali tradicije, često su se rugali i zbijali šale oko toga.
Hipokrat (460.-377. p. n. e), otac medicinske nauke, bio je prvi ljekar koji je odbacio sujevjerje i natprirodna, odnosno magijska objašnjenja raznih bolesti. Za mnoge fiziološke promjene u ljudskom tijelu Hipokrat je dao podrobna objašnjenja. Doduše, našla se tu i vrlo zanimljiva pojedinost: smatrao je, naime, da su najčešći uzroci bolesti kod ljudi klima, pogrešan način ishrane, ali i nesposobnost državnih vlasti.
U namjeri da rimsku državu ekonomski osnaži i vrati joj staru slavu, rimski car Vespazijan (9.–79.) uveo je poreze na sve i svašta. Između ostalog, građani Rima morali su da plaćaju porez na javne nužnike (na slici). Kada se Vespazijanov sin Titus usprotivio ovoj očevoj odluci smatrajući je nedostojnom svakog čovjeka, Vespazijan je zgrabio šaku novčića i prinjeo je sinu pod nos izgovarajući čuvenu rečenicu: „No olet!” („Ne smrde!”)
Dok je bolestan ležao na samrti, slavni francuski pisac Onore de Balzak (1799–1850) bio je nezadovoljan što o njegovom zdravlju brinu neki nepoznati ljekari pokušavajući bezuspješno da mu pomognu.
