Imaš sitno?

Rai (na slici lijevo i ovdje) je naziv za kamenje kružnog oblika sa rupom u sredini, napravljeno od krečnjaka, prečnika do 3 metra, koje može težiti i 4 tone. Nalaze se na ostrvu Yap u Mikroneziji. Ono što je zanimljivo je da ovo kamenje služi kao vrsta novca ili valuta, koju je lokalno stanovništvo koristilo u raznim situacijama: trgovina, miraz, nasljeđe, otkupnina zarobljenih ratnika itd. Vrijednost kamena je veća ukoliko je u procesu njegovog pravljenja i dovlačenja neko poginuo. Kamenje se nalazi na ulazima kuća ili uz puteve i iako se vlasnici mjenjanju, kamenje se rijetko pomjera. I dan-danas ih urođenici koriste u tradicionalnoj razmjeni iako su već prihvatili novac u našem smislu te riječi.

Share

Read More

K´o jaje jajetu

Ruski car Aleksandar III (1845.–1894.) je 1885. godine od Faberžea, ruskog draguljara i umjetnika, rođenog u Francuskoj, zatražio da napravi uskršnji poklon za njegovu suprugu. Tada je nastalo Faberžeovo jaje (na slici lijevo). Najvrijednija stvar koja je izašla iz Faberžeove radionice je Krunidbeno jaje, koje je Nikolaj II poklonio carici Aleksandri za Uskrs 1897. godine (na slici desno). Jaje je napravljeno od zlata, dijamanata i kristala, a u njega je smještena replika kočije u kojoj je carica stigla u Moskvu, tačnije u Uspenski katedralu u Kremlju. Jaje je umjetnik Georg Stein izrađivao 15 mjeseci po 16 sati dnevno i bez ikakvih optičkih pomagala. Na posljednjoj aukciji prodata je za oko 24 miliona dolara.

Share

Read More

Dva metra pod zemljom...u avionu

Posljednjih pedesetak godina, u Gani je postao raširen običaj da se mrtvi sahranjuju u posebnim kovčezima koji pretstavljaju ono što bi najbolje opisalo njihov život ili osobine. Tako, mnogi biraju da se pokopaju u velikim bocama od Coca-Cole, mobilnim telefonima (na slici), biblijama, avionima, šarenim ribama, autima ili leopardima. Priča počinje sredinom dvadesetog vijeka kada je stolar Ata Owo odlučio da za preminulu baku svog pomoćnika napravi kovčeg u obliku aviona, jer za života pokojnica nikad nije letila. Danas, tradicija se nastavlja a većinom je povezana sa pokazivanjem finansijskog statusa porodice umrlog.

Ostale dizajne možete pogledati ovdje.

Share

Read More

Gospođo, je li ovo vaše dijete?

Za islandske porodice je karakteristično da nemaju prezime u onom smislu u kakvom ga imamo mi, tj. zajedničko za sve članove. U toj ostrvskoj zemlji, naprimjer, majka, otac, sin, kćerka i unuk mogu imati potpuno različita prezimena. Prezime muškog člana porodice kao osnovu ima ime oca na što se dodaje nastavak -son, što znači "sin". Ženski članovi takođe u prezimenu imaju očevo ime ali im se još dodaje nastavak -dottir (kćerka). Tako, naprimjer, otac Jon dobije kćerku Hafdis i sina Thora. Hafdis će se prezivati Jonsdottir a Thor Jonsson. Bjarni, sin Thorov a unuk Jonov će nositi prezime Thorsson a Frida, Thorova kćerka će se prezivati Thorsdottir i tako dalje.

Share

Read More

Još četiri pa odličan...

Od 32 učenika II C čak ih je 30 propalo (jedno je prošlo s dvojkom, a jedno s trojkom), a od tih 30 čak 11 izgubilo godinu. Najviše jedinica (26) podijelila je profesorica Ljiljanka Kvesić koja je oštro najavila: Dogodine ću ih sve oboriti i potom neće imati pravo na školovanje jer ništa ne uče. Ovo se desilo u Srednjoj stručnoj školi u Širokom Brijegu, u Bosni i Hercegovini...

Share

Read More

Bacanje pogleda u prazno

Jedna od najslavnijih pljački muzeja jeste ona kada je ukradena slika "Mona Lise" iz Louvre-a u Parizu. Po nekim indicijama u pljačku su bili upleteni i francuski pjesnik Apollinaire, pa i Picasso. Apollinaire je svojevremeno javno zagovarao spaljivanje Louvre-a. Ipak, ništa im nije dokazano. Priča je bila daleko jednostavnija. Naime u nedjelju, 20. avgusta 1911. godine Talijan Vincenzo Perrugia (1881-1947), inače tadašnji radnik muzeja Louvre-a, jednostavno je stavio "Mona Lisu" pod kaput i išetao iz zgrade smatrajući da je talijanskom slikaru mjesto u talijanskom muzeju. Sliku je držao u svom stanu dvije godine i konačno je uhapšen kada ju je pokušao prodati direktoru galerije u Firenci. Krađa je učinila firentinsku djevojku još upečatljivijim svjetskim fenomenom. Za te dvije godine odsutnosti turisti su se slijevali u muzej da vide prazno mjesto na kojem je slika stajala.

Share

Read More

Zašto jednostavno...?

OK Go, poznati po inovativnom spotu za pjesmu "Here It Goes Again" su opet napravili nešto zanimljivo. Ideja nije nova ali je ovo sigurno jedan od najdužih domino efekata ovakvog tipa (na engleskom - contraption). Ovakve instalacije se zovu "Rube Goldbergova mašina", po američkom karikaturisti, koji je u svojim radovima često koristio razne apsurdne naprave.

Share

Read More

Mazel Tov!

U jevrejskoj tradiciji, na kraju vjenčanja, mladoženja razbija čašu umotanu u maramicu. Nakon toga, svi gosti uzvikuju "Mazel Tov!" što znači "Sretno!". Moderniji i liberalniji Jevreji umjesto tvrde čaše (koju je često teško slomiti nogom) koriste sijalicu, koja pored toga što je krhka, proizvodi glasan zvuk razbijanja. Postoji više interpretacija ovog rituala, a najprihvaćenija je da razbijanje čaše treba podsjećati na tugu zbog uništenja Jerusalimskog hrama.

Share

Read More

Pin-is

Gospoda iz viktorijanske Engleske su kao igle za kravate koristile kost jazavčevog penisa.

Share

Read More

Neka sad pogriješi!

TUM PECCET (tum pekcet) je mnemotehnička fraza, koju ljudi koriste da bi zapamtili devet muza a na latinskom znači "Neka griješi (ili Neka sad pogriješi!)" Ono što je interesantno je da su muze, po Hesiodu, kćerke Zeusa i Mnemozine, boginje pamćenja.

T - Terpsihora (ples)

U - Uranija (astronomija i filozofija)

M - Melpomena (tragedija)

P - Polihimnija (svete pjesme, himne)
E - Erato (ljubavno pjesništvo)
C - Kaliopa (epsko pjesništvo i govorništvo)
C - Klio (muza istorije, historije a bogami i povijesti)
E - Euterpa (muzika)
T - Talija (komedija)

Share

Read More

Žuti dječak je kriv za sve!

Danas kao jedan od zanimljivih paradoksa iz medijske istorije zvuči to što najuglednija novinarska nagrada nosi ime Jozefa Pulicera, oca žute štampe. On je u borbi za tiraž u svojim novinama New York World počeo da objavljuje stripove, a po onom najpopularnijem, Yellow Kid (Žuti dječak), novine tog tipa dobile su ime žuta štampa. Ali, kada je uspio u poslu, Pulicer je ustanovio nagradu za novinarsku izuzetnost koja se i poslije njegove smrti dodeljuje na uglednom Kolumbija univerzitetu.

Šta znamo o prvom stripu ?

Žuti se dječak prvi put pojavio u dvije karikature, jednoj crno-bijeloj i jednoj u boji, u istom broju "New York Worlda" u nedjelju 5. maja 1895. Kolorni je crtež bio naslovljen "At the Circus in Hogan's Alley" (slika desno). U desnom donjem uglu crteža nalazi sekrupnoglavi, klempavi dječačić od svojih šest-sedam godina, odjeven u spavaćicu zamrljanu otiscima dlanova. Na ovom crtežu spavaćica je bila plava.

Od 5. januara iduće godine, pak, dječak je sve primjetljiviji i spavaćica je žuta. Kako su se njegovo isticanje i boja spavaćice poklopili, za čitaoce on postaje "Yellow Kid". Dječak se publici obraćao svojom spavaćicom, na kojoj su se ispisivale poruke više ili manje vezane uz temu nastavka. Osim spavaćicom, dječak nije progovarao, a i crteži su obično bili bez mnogo riječi.

Share

Read More

Ružno pače

Prije mnogo decenija, kada se novinarstvo u Evropi još nalazilo u povoju, urednik lista "Kolnische Zeitung" htio je da odvoji službene vijesti od privatnih informacija. Stoga je, navodo, ispred vijesti iz privatnih izvora - stavljena skraćenica N.T. (Non testatum), tj. nije provjereno. Ova dva slova n i t citana abecedom - daju njemačku riječ "Ente", a ona znači "PATKA". Odatle je nastala uzrečica (ili pojam) "novinska ili novinarska patka".

Share

Read More

Stižu i 60-te...

U starini je bilo, a ponegdje i danas, pojave i običaja uklanjanja starih osoba kad oslabe i onemoćaju. Naročito je to bilo kod nomada, kod kojih stariji ne mogu da izdrže naporan tempo kretanja. Naime, u klasična vremena na ostrvu Kikladi, kako bilježi Strabon, važilo je pravilo da osobe koje pređu 60 godina ispiju otrov. Kod Rimljana je kasnije kružila uzrečica da oko šezdesete stari treba da skaču s mosta u Tibar (to se govorilo kao izreka "seksagenarii de ponte"). Po Herodotu, skitski Masageti su klali svoje stare pa čak i jeli njihovo meso. Prusi su ih vješali, Šveđani bacali s litica, stari Belgijanci spaljivali, a nekadašnji Persijanci bacali psima. Za davnašnje stanovnike Sardinije navodi se da su svoje starce dovodili do iskopanog groba da bi ih tu, na ivici rake, tresnuli cjepanicom po glavi i oborili u grob.

Share

Read More

Kafana ?

Rimski pisci su imali običaj da u svojim spisima na kraju rečenice koja ima upitan karakter dopisuju riječ questio (lat. pitanje). Zbog uštede vremena i prostora su kasnije umjesto cijele riječi počeli da pišu samo prvo i posljednje slovo (qo), ali su slovo "o" pisali ispod slova "q", kako bi uštedjeli još malo prostora. Vremenom je latinično slovo ku stilizovano, a slovo o je pretvoreno u tačku, i tako je nastao znak pitanja koji danas koristimo. Jedna od kultnih kafana u Beogradu (i najstarija) nosi ime „?“.

Share

Read More

Lijepe žene prolaze kroz hram

"Najodurniji vavilonski običaj", primjećuje Herodot, "jeste onaj prema kome svaka žena u zemlji mora jednom u životu otići u Afroditin hram i leći se s nepoznatim. Kada žena jednom tu zauzme mjesto, ne smije ga napustiti prije no što joj neki muškarac baci novac u krilo i legne s njom van hrama. Bacivši novčić, muškarac mora da kaže: 'Ištem te u ime Milite', što je asirsko ime za Afroditu. Kada polno sjedinjenje sa strancem ženu učini svetom u očima boginjinim, ona se vraća kući. Poslije toga ni za kakav novac ne može se zadobiti njena naklonost. Naravno lijepe žene brzo napuštaju hram, ali se onim ružnjikavima dešava da čekaju i po nekoliko godina. Sličan običaj postoji i u nekim krajevima Kipra".


Share

Read More

Vavilonski miraz

U Vavilonu je postojao običaj da mesec dana posle venčanja nevestin otac svog zeta snabdeva sa onoliko medovine koliko on može da popije. Medovina, inače, predstavlja pivo od meda. Pošto su Vavilonci koristili lunarni kalendar, ovaj mesec se nazivao "mesec meda". Odatle i potiče današnji "medeni mesec".

Poslala: Ceca Mamić

Share

Read More