Prikazani su postovi s oznakom religija. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom religija. Prikaži sve postove

Protestantski zeka

Već stotinama godina se za Uskrs farbaju jaja i pričaju najrazličitije priče o donosiocu uskršnjih darova – zeki. On je izum protestanata, ali u suštini nema ništa sa crkvenim običajima. Naime svi znaju da šareno ofarbana jaja na stolove i police domaćinstava o Uskrsu nije donio nikakav zec. Velika većina onih koji danas slave Uskrs ne zna kakvo uopšte značenje ima jedan zec sa Uskrsom. To nije ni čudo, jer današnji zec, koji je simbol ovog praznika, praktično nema ništa sa vaskrslim Isusom. A za to su krivi protestanti. To je otkrio bonski istraživač običaja, Alojz Dering:„Djeca katolika su znala da će za Uskrs biti jaja, jer su tokom posta ona bila zabranjena hrana. Ali, kako je to trebalo objasniti protestantskoj djeci? Otkud odjednom tolika jaja za Uskrs?“ Zato su protestanti izmislili priču o zeki koji je po kućama dijelio jaja nagomilana za vrijeme posta. Taj zec još i kvoca kao kokoš i pod zovinim granama stvara jaja – iz čega je jasno da protestanti, smišljajući ovu priču, nisu pretjerano marili za biologiju. Ali su zato na sam Uskrs tiho i ozbiljno slavili Hristovo vaskrsenje.

P.S.
U Njemačkoj se poslije Drugog svjetskog rata starim uskršnjim običajima pridružio i jedan novi: poslije odluke vlade kancelara Konrada Adenauera donjete 25. marta 1957. godine, da se Bundesver opremi taktičkim atomskim oružjem, počeli su stalni uskršnji protesti mirovnih pokreta. Oni su 1960. prerasli u uskršnje marševe koji se održavaju i danas – neki put i uz prisustvo jakih policijskih snaga, već prema stanju u zemlji i aktuelnoj dnevnoj politici. Ove godine se ti marševi održavaju u više od 60 njemačkih gradova, a posebno se demonstrira protiv učešća Njemačke u vojnim akcijama u Avganistanu.

Share

Who's your mummy?

Monaški red Sokushinbutsu, koji je bio aktivan na sjeveru Japana, praktikovao je drevni oblik budizma. Naime, monasi su u cilju pobijede uma nad tijelom umirali u dugotrajnom procesu samo-mumifikacije. Iako su mnogi sveštenici ovo probali, samo je oko dvadesetak tijela sačuvano i izloženo u hramovima. Za one koji su uspjeli da se samo-mumificiraju je vjerovano da su dostigli nirvanu i poistovjećivani su sa Budom.

Proces samo-mumificiranja je uistinu zanimljiv: monasi bi prvih hiljadu dana bili na posebnoj ishrani sačinjenoj samo od sjemenja, oraha i lješnjaka, spojenoj sa ekstremno teškim fizičkim aktivnostima da bi izgubili svu tjelesnu masnoću. Nakon toga bi narednih hiljadu dana jeli samo koru i korjenje drveća i počeli piti otrovni čaj od uruši drveta. Ovaj čaj bi ih natjerao da povraćaju i izgube puno tečnosti a još važnije učinio bi njihovo tijelo otporno na crve. Monah bi onda otišao u omanju pećinu, gdje bi sjeo u lotus položaj. Pećina bi bila zatvorena ali bi imala dovod vazduha i jedno zvono. Svaki dan bi samo-mumificirajući monah zazvonio ukoliko je još bio živ. Kada njegova braća redovnici više ne bi čuli zvono, zatvorili bi i otvor za vazduh. Tako bi prošlo još hiljadu dana nakon čega bi provjerili da li je mumifikacija uspjela. Monahe kod kojih ne uspije ne bi poistovjećivali sa Budom ali bi im odavali velike počasti zbog njihove neopisive upornosti i odanosti.

Share

Dva metra pod zemljom...u avionu

Posljednjih pedesetak godina, u Gani je postao raširen običaj da se mrtvi sahranjuju u posebnim kovčezima koji pretstavljaju ono što bi najbolje opisalo njihov život ili osobine. Tako, mnogi biraju da se pokopaju u velikim bocama od Coca-Cole, mobilnim telefonima (na slici), biblijama, avionima, šarenim ribama, autima ili leopardima. Priča počinje sredinom dvadesetog vijeka kada je stolar Ata Owo odlučio da za preminulu baku svog pomoćnika napravi kovčeg u obliku aviona, jer za života pokojnica nikad nije letila. Danas, tradicija se nastavlja a većinom je povezana sa pokazivanjem finansijskog statusa porodice umrlog.

Ostale dizajne možete pogledati ovdje.


Share

Kargo kult


Kargo kult je antropološki pojam koji označava skup religijskih obreda nastalih u domorodačkim kulturama usljed interakcije sa tehnološki naprednim civilizacijama. Prvi primjeri kargo kulta su se javili u zabačenim djelovima Nove Gvineje i ostrvima Mikronezije i Melanezije (i Majonoezije :)).
Jedan od primjera se desio toku Drugog svjetskog rata kada su ostrva Jugozapadnog Pacifika Saveznici koristili kao baze gdje su redovno primali pošiljke namirnica i opreme avionima i brodovima. To su lokalni domoroci sa čuđenjem posmatrali a dio namirnica su i sami dobijali. Nakon izvjesnog vremena Bijeli čovjek se povukao i ostavio lokalno stanovništvo u zagoneci. Kada su shvatili da hrana više ne dolazi, sujevjerni domoroci su stvorili religijski kult od pomenutih aviona i brodova koji su ih snadbjevali hranom. Naime, nakon određenog vremena zapadnjački istraživači su se vratili i zatekli plemena u vjerskom delirijumu kako oponašaju kontrolore leta sa improvizovanim slušalicama od kokosa na drvenim "kontrolnim" tornjevima. Rekonstruisali su cijeli aerodrom koji je za njih predstavljao sveto mjesto. Čak su imali i drvene konstrukcije aviona.

Share

Logo - šta ovo treba da znači...?

Logo crkvene organizacije Archidiocesan Youth Commision, koji je osvajao razne nagrade za dizajn, među ostalim i nagradu AIGA 1975. godine. Da li je prikladan, prosudite sami... :)

Poslao: Boris Petrović

Share

Trči Lola, trči...

Gušter iz prašuma Centralne i Južne Amerike koji "hoda" po vodi dok bježi od grabljivica se kolokvijalno naziva Isus Hrist (Basilicus basilicus).

Share

Šalji dalje

Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites