Priča o Crvenkapici datira još od davnina kao dio predanja mnogih evropskih naroda. Francuski pisac Charles Perrault (na slici) ju je prvi zapisao i objavio u 17-om vijeku u svojoj knjizi "Priče majke guske". Braća Grimm su kasnije u suštini samo ispričali svoje verzije mnogih bajki koje je Perrault sakupio. Ono što je zanimljivo je da u Perraultovoj verziji (a i u mnogim narodnim verzijama, koje umjesto vuka uključuju vukodlake i druge nemani) su djevojčica i baka pojedene ali lovac ili drvosječa se nikad ne pojavljuju. Vuk pobjeđuje i nema happy-enda. Sve to naglašava poruku koju priča nosi a ta je da se ne treba vjerovati strancima.
Takođe, crvenu boju kapice, taj popularni detalj, je u priču uveo upravo Perrault. Po nekim (frojdovskim) interpretacijama crvena kapica simbolizira seksualno dozrijevanje, tj. menstruaciju, ulazak u šumu predstavlja ulazak u "ženski svijet" a vuk je simbol za muškarca koji vrlo lako može da iskoristi naivnu i nespremnu djevojčicu. Njeno oslobađanje iz vučije utrobe predstavlja ponovno rađanje i pretvaranje u ženu.
Share
2 comments:
Negde procitah ovako nesto: autor bajke zna da te aluzije deca ne shvataju, ali
mogu ih uhvatiti roditelji koji su, naravno, sigurni da su njihova deca još mala i da nemaju takvo iskustvo da ih odredeni stimulusi asociraju na seks. Dakle, autor je dobro prodao knjigu ako su svi zadovoljni, ne samo u bajci (molekularno), vec i van nje (molarno): roditelj cita uvece bajku detetu, dete ne uvida seksualne aluzije, ako one stvarno postoje, vec opaža samo normalne reci za njegov uzrast i mirno se uspava, roditelji hvataju seksualne asocijacije i one su im, možda, prijatne, narocito u svetlu eventualnih aktivnosti koje mogu uslediti posle uspavljivanja deteta
Šta je pisac hteo reći?
Objavi komentar