Protestantski zeka

Već stotinama godina se za Uskrs farbaju jaja i pričaju najrazličitije priče o donosiocu uskršnjih darova – zeki. On je izum protestanata, ali u suštini nema ništa sa crkvenim običajima. Naime svi znaju da šareno ofarbana jaja na stolove i police domaćinstava o Uskrsu nije donio nikakav zec. Velika većina onih koji danas slave Uskrs ne zna kakvo uopšte značenje ima jedan zec sa Uskrsom. To nije ni čudo, jer današnji zec, koji je simbol ovog praznika, praktično nema ništa sa vaskrslim Isusom. A za to su krivi protestanti. To je otkrio bonski istraživač običaja, Alojz Dering:„Djeca katolika su znala da će za Uskrs biti jaja, jer su tokom posta ona bila zabranjena hrana. Ali, kako je to trebalo objasniti protestantskoj djeci? Otkud odjednom tolika jaja za Uskrs?“ Zato su protestanti izmislili priču o zeki koji je po kućama dijelio jaja nagomilana za vrijeme posta. Taj zec još i kvoca kao kokoš i pod zovinim granama stvara jaja – iz čega je jasno da protestanti, smišljajući ovu priču, nisu pretjerano marili za biologiju. Ali su zato na sam Uskrs tiho i ozbiljno slavili Hristovo vaskrsenje.

P.S.
U Njemačkoj se poslije Drugog svjetskog rata starim uskršnjim običajima pridružio i jedan novi: poslije odluke vlade kancelara Konrada Adenauera donjete 25. marta 1957. godine, da se Bundesver opremi taktičkim atomskim oružjem, počeli su stalni uskršnji protesti mirovnih pokreta. Oni su 1960. prerasli u uskršnje marševe koji se održavaju i danas – neki put i uz prisustvo jakih policijskih snaga, već prema stanju u zemlji i aktuelnoj dnevnoj politici. Ove godine se ti marševi održavaju u više od 60 njemačkih gradova, a posebno se demonstrira protiv učešća Njemačke u vojnim akcijama u Avganistanu.

Share

Život i igra u bestežinskom stanju

Evo par video snimaka koji nam pokazuju kakav život vode astronauti, čime se zanimaju i kakve ideje dobijaju tamo gore. Prvi video govori kako funkcioniše svemirski WC dok u drugom, jedan od članova ISS-a nam demonstrira kako stabilizirati predmete pri nultoj gravitaciji. Na kraju, treći klip prikazuje ponašanje vode u bestežinskom stanju.







Share

Who's your mummy?

Monaški red Sokushinbutsu, koji je bio aktivan na sjeveru Japana, praktikovao je drevni oblik budizma. Naime, monasi su u cilju pobijede uma nad tijelom umirali u dugotrajnom procesu samo-mumifikacije. Iako su mnogi sveštenici ovo probali, samo je oko dvadesetak tijela sačuvano i izloženo u hramovima. Za one koji su uspjeli da se samo-mumificiraju je vjerovano da su dostigli nirvanu i poistovjećivani su sa Budom.

Proces samo-mumificiranja je uistinu zanimljiv: monasi bi prvih hiljadu dana bili na posebnoj ishrani sačinjenoj samo od sjemenja, oraha i lješnjaka, spojenoj sa ekstremno teškim fizičkim aktivnostima da bi izgubili svu tjelesnu masnoću. Nakon toga bi narednih hiljadu dana jeli samo koru i korjenje drveća i počeli piti otrovni čaj od uruši drveta. Ovaj čaj bi ih natjerao da povraćaju i izgube puno tečnosti a još važnije učinio bi njihovo tijelo otporno na crve. Monah bi onda otišao u omanju pećinu, gdje bi sjeo u lotus položaj. Pećina bi bila zatvorena ali bi imala dovod vazduha i jedno zvono. Svaki dan bi samo-mumificirajući monah zazvonio ukoliko je još bio živ. Kada njegova braća redovnici više ne bi čuli zvono, zatvorili bi i otvor za vazduh. Tako bi prošlo još hiljadu dana nakon čega bi provjerili da li je mumifikacija uspjela. Monahe kod kojih ne uspije ne bi poistovjećivali sa Budom ali bi im odavali velike počasti zbog njihove neopisive upornosti i odanosti.

Share

Barry White je zapravo tamnoput

Barry White, američki pjevač i muzički producent, je bio poznat po svome bogatom bass glasu, i osvojio je 5 Grammy nagrada za svoje fank, soul i disko pjesme, što pokazuje kvalitet njegovog stvaralaštva te su s toga njegovi albumi dostizali zlatna i platinasta izdanja.




Share

Bezbjednost na prvom mjestu

Mislite da Japanci vole samo raditi? A ne, znaju se oni i zabavljati, naročito uz karaoke i hektolitre alkohola.
Otkada su se u automatima počele prodavati i razne vrste piva, sve više Japanaca počelo je piti i tokom dana. Posljedica svakodnevnog opijanja je sve više ljudi koji besciljno teturaju jer su od previše alkohola zaboravili gdje žive ili nisu sposobni vratiti se kući. No rješenja ima - kompanija "Smile Factory College" dizajnirala je posebnu kapu namijenjenu tim (ne)sretnicima. Na prednjoj strani kape za pijandure nalazi se žuta cedulja na kojoj piše vlasnikova adresa koju skenira laser u podzemnoj željeznici i na taj način izbaci čovjeka na njegovoj stanici! Naime, kapa sa stražnje strane ima držač poput onog za odčepljivanje odvoda, koji se pričvrsti za prozor u podzemnoj željeznici. Zgodno je i to što ima još jednu bitnu funkciju - drži glavu - tako da se osoba pod dejstvom alkohola u slučaju povraćanja ne mora bojati da će se udaviti u vlastitoj povraćotini.
P.S.
Ukoliko ste razmišljali o poklonima za rođendan ili tako nešto, onda je ovo pun pogodak :).

Share

Who's your daddy?

Matematika porodičnih stabala je zanimljiva prvenstveno zbog svoje eksponencijalne prirode. Kada uzmemo u obzir da svi ljudi imaju (su imali) dva roditelja, potom dvije bake i dva djeda i tako dalje, idući unazad samo 40 generacija, tj. oko 1000 godina, broj direktnih predaka određene osobe je veći od jednog triliona. To je više nego što je na planeti Zemlji ikada živjelo ljudi i naravno, nije moguće iz razloga što nisu uračunati zajednički preci. Ono što je zanimljivo je rad Josepha Changa i Marka Humphrysa, koji su na osnovu istraživanja dostupne genealogije ljudi u Irskoj i SAD-u i određenih matematičkih modela došli do saznanja da svi ljudi na planeti potiču od nekoliko predaka iz ne tako davne istorije. Naime, njihov zaključak je da postoji velika vjerovatnoća da skoro svi potičemo od Konfučija i Nefertiti (oni su uzeti kao primjer, jer su i danas nađeni njihovi direktni potomci. Detalje pročitajte u radovima pomenutih naučnika). Jedan od Changovih zaključaka je da određena osoba u dovoljno dalekoj prošlosti (prije 700. godine n.e.) je ili predak svih ljudi ili nije predak nikoga na planeti. S obzirom da su danas nađeni živi potomci i Nefertiti i Konfučija, na osnovu prijašnjeg matematičkog dokaza, možemo zaključiti da su oni najvjerovatnije (primjetite, i dalje se radi o vjerovatnoći) preci skoro svih nas.


Share

Tijesto za igranje ili čista usta - čist pod.

Poznata smjesa za modeliranje "Play Doh" je napravljena od brašna, vode, soli, borne kiseline i silikonskog ulja. Istorija ove igračke počinje 30-ih godina dvadesetog vijeka, kada je pravljena kao čistač tapeta. Smjesa bi se valjala po tapetama i tako skidala naslage ugljene prašine. Joe McVicker je bio prvi čovjek koji je Play Doh počeo prodavati kao igračku i do svoje 27. godine je već postao milioner.

Isto tako, prema "Freakonomicsu", Listerine, koji danas koristimo za ispiranje usta je u 19-om vijeku izmišljen kao hirurški antiseptik ali korišten za čišćenje podova i liječenje gonoreje. Kada su se proizvođači sjetili da ga reklamiraju kao uništavača lošeg zadaha, prihodi firme su za 7 godina porasli sa 115 000 na 8 000 000 dolara.


K´o jaje jajetu

Ruski car Aleksandar III (1845.–1894.) je 1885. godine od Faberžea, ruskog draguljara i umjetnika, rođenog u Francuskoj, zatražio da napravi uskršnji poklon za njegovu suprugu. Tada je nastalo Faberžeovo jaje (na slici lijevo). Najvrijednija stvar koja je izašla iz Faberžeove radionice je Krunidbeno jaje, koje je Nikolaj II poklonio carici Aleksandri za Uskrs 1897. godine (na slici desno). Jaje je napravljeno od zlata, dijamanata i kristala, a u njega je smještena replika kočije u kojoj je carica stigla u Moskvu, tačnije u Uspenski katedralu u Kremlju. Jaje je umjetnik Georg Stein izrađivao 15 mjeseci po 16 sati dnevno i bez ikakvih optičkih pomagala. Na posljednjoj aukciji prodata je za oko 24 miliona dolara.


Share

Djeco, ne perite zube!

Sve do 30-ih godina dvadesetog vijeka, dok nisu izumljene četkice za zube sa najlonskim vlaknima, dotadašnje četkice su izazivale karijes i upale, jer dlake životinja, od kojih su pravljene, bi zadržavale razne bakterije.

Share

Aprilili

Mnoge osobe u cijelom svijetu danas se za 1. april veselo pripremaju da zbiju neku šalu i nasamare prijatelje ili voljenu osobu. Ipak, teško je tačno odgovoriti na pitanja - kada, gdje i ko je počeo ovu tradiciju? Prvoaprilske šale su izgleda počele sa prvim dolaskom proljeća još u vrijeme starih Rimljanja i Kelta. "Dan šale", kako je prvobitno bio nazvan, u Evropu je došao u Srednjem vijeku. Postoji nekoliko teorija o tome kako je Prvi april postao dan šale. Najrasprostranjenija teorija nastanka Prvog aprila potiče iz perioda prelaza sa starog Julijanskog na Gregorijanski kalendar krajem 16. vijeka. Prema Julijanskom kalendaru, Nova godina se slavila tokom vikenda između 25. marta i 1. aprila. Međutim, prema današnjem kalendaru Nova godina je prebačena za 1. januar. Oni koji nisu bili obavješteni o promjeni ili su se tvrdoglavo držali tradicije, često su se rugali i zbijali šale oko toga.

U novije vrijeme radio stanice, TV kuće i internet portali počeli su za Prvi april zbijati šale za lakovjerne čitaoce i gledaoce. Najčuvenija prvoaprilska šala je dokumentarac BBC-a 1957. godine koji je govorio o tome da su porodice u Švajcarskoj brale špagete sa drveća. Britanci su toliko povjerovali ovom filmu i toliko bili prevareni, da su masovno pokušavali saznati kako da u svojim baštama zasade drvce na kojem rastu špagete.

Spisak Google-ovih poznatih prvoaprilskih šala možete naći ovdje.




Share

Šalji dalje

Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites